Pitanje križa

KRIŽ – DA ILI NE ?!

        Zadnjih se godina sve češće govori treba li križ i ostala vjerska obilježja ukloniti iz javnih prostora. Ovakve ideje dolaze čak i iz najviših državnih institucija.

            U svim popisima stanovništva u našoj domovini veliku većinu čine Hrvati, koji se u vjerskom smislu u daleko najvećem postotku očituju kao katolici. Njima je križ svakako prava vrijednost, znak njihove vjere i identiteta, te znak njihovih korijena i kulture.

            Križ je i znak 13 – stoljetne povezanosti Hrvatskog naroda sa namjesnikom Kristovim, svetim ocem papom, što svjedoči i papa Ivan IV iz Salone, te ga zato i zovu Dalmatinac (bio je papa od 640. – 642. g.), koji je prvi uspostavio veze Hrvata sa Svetom Stolicom. Poznato je i pismo pape Ivana VIII od 7. lipnja 879. g. u kojem blagoslivlja „dragog sina Branimira i cio narod da može uvijek sretno i sigurno vladati zemaljskom kneževinom, a poslije smrti da se u nebesima veseli s Bogom i da vječno vlada…“.  To je i jedinstveni ugovor u povijesti europskih kršćanskih naroda sa Svetom Stolicom u kojem Hrvati obećavaju da neće ratovati izvan svoje zemlje protiv drugih država. Taj ugovor daje i pravo Hrvatima na državu, svoj jezik i kulturu, kako „ne bi bili ničiji, nego svoji i Božji“. To je pravo na slobodu bez tutorstva!

            Zato križ Hrvatima i nije samo vjerski znak. Križ je znak kao i grb i zastava. Hrvati su stoljećima, pa sve do Domovinskog rata pod tim znakovljem branili svoju zemlju, rado žrtvovali svoje živote i pokapali se.

            I ne zaboravimo: Isus je raspet za spas sviju, a ne samo onih koji nose križeve!

            A mnoge kulturne, povijesne i domoljubne vrijednosti hrvatske baštine vezane su uz križ. To je svakako i jedini razlog što križ nisu uspjeli izbrisati iz hrvatskog bića niti partizani niti komunisti, ma koliko dugo i strogo vladali. Stoga, nije slučajno da hrvatski narod ima i svoj „Hrvatski zavjetni križ“.

            I na kraju pitanje: koje „demokratsko“ pravo manjine, može osporiti pravo većine i ne krije li se u tome i napad na naše katoličke i civilizacijske vrijednosti, koje su vjekovni temelj našeg opstanka? I što je vodilo one koji su u mnogim ratovima rušili naše crkve i gađali rafalima raspetog Krista?

HRVATSKI ZAVJETNI KRIŽ

      Hrvatski zavjetni križ sjećanje je na 1300. obljetnicu veze hrvatskog naroda sa Kristovim namjesnikom, svetim ocem papom koje traje do današnjih dana.

            Križ ima oblik križa sa Višeslavove krstionice kojeg prekriva starohrvatski pleter koji je znak naše kulture. Na njemu je raspeti i uskrsli Krist kao znak utjelovljenja i u naše narodno biće, te se tako povijest spasenja i uskrsnuće događa i u našoj povijesti i sadašnjosti.

            Na vrhu križa je krstionica kneza Višeslava (oko 800. g. iz Nina), kameni zdenac u koji se je slila voda naših rijeka i našeg mora, koji je izdržao sve ratove i nemire koji su pustošili našu zemlju i tako je postala znak naše vjere, kršćanstva i kulture, znak da su Hrvati izabrali Krista za svoga Boga, za svoga zaštitnika i saveznika i obećali mu trajnu vjernost. To je jedini izvorni spomenik iz vremena pokrštenja Hrvata.

            Uz desnu Kristovu ruku nalazi se spomenik kneza Branimira (iz Šopota kod Knina,  oko 879. g.) koji pokazuje mudrost kneza koji se je borio za samostalnost Hrvatske, ali i za samostalnost svakog naroda obećavši da Hrvati neće ratovati izvan granica svoje domovine.

            Pralik Gospe Velikog zavjeta uz Isusovu lijevu ruku (Biskupija kod Knina oko 1050. g.) pokazuje da smo oduvijek odani Mariji, koju tako rado nazivamo Kraljicom Hrvata.

            U podnožju križa nalazi se znak Branimirove godine 879. – 1979. g. s ključevima sv. Petra koji su znak vjernosti Katoličkoj crkvi i sv. ocu papi.

            Hrvatski zavjetni križ je znak da je život našeg naroda kroz mnoge vjekove bio u znaku križa i pod križem, te da se njime može pratiti i vjera i povijest Hrvata. U ovim vremenima velikih podvala i laži, te globalizacije, koje nastoje zatrti našu suverenost, prave vrijednosti i identitet, te katoličku i civilizacijsku pripadnost, ponos i dostojanstvo, tisućljetne korake prožete našom vjernošću vjeri i povijesti, Hrvatski zavjetni križ treba biti istaknut i vidljiv u uredima hrvatskih dužnosnika, političara i znanstvenika, u javnim institucijama, u školskim ustanovama kao znak istine, domoljublja i opstojnosti.

            Po preporuci naših biskupa pod Hrvatskim zavjetnim križem moli se svakodnevno Ispovijest vjere: „Čvrsto vjerujem u Boga Oca i Sina i Duha Svetoga. Životom želim potvrditi svoj krsni savez s Bogom i tako obnoviti sveti pradjedovski zavjet vjere u Isusa Krista i vjernosti Katoličkoj crkvi. Svoju odluku polažem u bezgrešno srce presvete Bogorodice Marije. Amen. Najvjernija Odvjetnice na braniku stoj, čuvaj našu svetu vjeru i hrvatski dom!“

            Jesmo li sigurni, da će drugi držati do nas, ako to sami ne činimo?

TB