Uzašašće ili Spasovo kršćanski je blagdan koji se slavi 40 dana nakon Uskrsa. Iz svetopisamskih tekstova poznato nam je da se Isus nakon Uskrsa ukazivao svojim učenicima te da je upravo na blagda, koji je titular naše župe uzašao prije negoli je poslan Duh Sveti (Pedesetnica).

Središnji dio prezbiterija osmislio je i oblikovao u tehnici vitraja Miro Gaži. Ovaj rad predstavlja svojevrsno umjetničko, ali i životno djelo samog autora, koji je zapisao:

„S obzirom na to da je prozor, odnosno oltarni vitraj u župnoj crkvi “Uzašašća Gospodnjega” pozicioniran u centralni fokus, pokušao sam naglašenim koloritom plavog stakla utvrditi taj dojam i uspostaviti vezu s čistom plohom drvenog krovišta i bjeline velikih zidnih ploha.

Govoreći o motivu, “Uzašašće” se tematski javlja u samim počecima kršćanstva. “Kada to reče, bi na njihove oči uzdignut u zrak, i oblak ga ote očima njihovim. Dok su očiju uprtih u nebo gledali kako odlazi, odjednom stadoše kraj njih dva čovjeka u bijelu i rekoše im: ‘Ljudi Galilejci, zašto stojite i gledate u nebo? Ovaj isti Isus koji je uznesen na nebo između vas, opet će se vratiti isto onako kako ste ga vidjeli da odlazi na nebo.’” (Lk 24, 5-53; Dj 1,9 – 12).

Iznad Kristovih ruku nalaze se stilizirani sunce i mjesec. Bogorodica je okrenuta u profil, pomaknuta iz sredine kompozicije i uklopljena u jednu od bočnih grupa apostola.

 Krist u lijevoj ruci nosi procesionalni križ, a na humku, koji je stiliziran u nadplašt sv. Petra, otisnute su Kristove stope, koje su u prenesenom značenju Kristove riječi: “Ti si Petar – Stijena i na toj stijeni sagradit ću crkvu svoju, i vrata paklena neće je nadvladati….” ( Mt 16,15 – 19 ). Sv. Petar zato je pozicioniran u sredinu grupe apostola.

U gornjem dijelu kompozicije, osim navedenih motiva sunca i mjeseca, prikazao sam pripadnike anđeoske hijerarhije koja dočekuje Krista: kerubine (stilizirane ruke kao prefiguraciju krilatih glava), četiri anđela te arkanđela Mihaela kao predstavnika svih sedam arkanđela.

Preko Bogorodičina plašta preklopljeno je lišće, a lijevo uz nju, prema anđelima, tri su ploda naranče. Narančino se stablo smatra slikom čistoće, čednosti i velikodušnosti te se nerijetko javlja na slikama Djevice Marije. Naranča je poslužila i kao nadopuna pejzaža, koji je ovdje reduciran i prikazan šiljatim “kornetima” žive, jarko narančaste boje (prefiguracija oskudnog, spaljenog i trnovitog bilja Galileje) smještene podno apostolovih nogu uz nešto oskudne trave“.