„Ženidbeni savez, kojim muška i ženska osoba međusobno uspostavljaju zajednicu svega života po svojoj naravi usmjerenu k dobru ženidbenih drugova te k rađanju i odgajanju potomstva … (usp. kan. 1055.)“ …

Ženidba nastaje privolom stranaka, dakle u muškarac i žena jedno drugome dijele sakrament, a svećenik samo prihvaća njihov čin volje (privolu) predanja i primanja.

Zainteresirani za ženidbu neka se pravovremeno jave u župni ured kako bi rezervirali termin (najbolje čim se odredi datum). Termin prijavljuju sami mladenci, a nikako roditelji, prijatelji ili agenti. Mjesec dana prije samog vjenčanja mladenci će prema dogovoru doći u župni ured na postupak i tom prilikom moraju donijeti svu potrebnu dokumentaciju:

  • krsni i slobodni list ne stariji od 6 mjeseci (dobiva se u župi krštenja);
  • potvrdu o završenom zaručničkom tečaju;
  • formulare nadležnog matičnog ureda („zelene formulare“).


“Kumovi“ na vjenčanju prisutni su samo kao svjedoci. Dakle, nije riječ o pravim kumovima kao u slučaju krštenja ili potvrde, već o svjedocima, stoga mogu biti i druge vjeroispovijesti. Jedino moraju biti dovoljno zreli (punoljetni) i imati upotrebu razuma.

Detalji oko pjevanja, kićenja i ostale tehničke detalje možete dogovoriti u župnom uredu.

Nekoliko čestih pitanja

Gdje ići na zaručnički tečaj?

Tečaj priprave za sakrament ženidbe pripada u bližu pripravu za brak i nužan je za sve koji žele sklopiti crkvenu ženidbu. Zaručnici moraju odabrati jedan od ponuđenih terminā te dolaziti na sve susrete i aktivno sudjelovati na njima. Zaručnici mogu odabrati polaziti bilo koji od ponuđenih terminā. Na kraju tečaja dobiva se potvrda koju treba donijeti na ženidbeni postupak u župu.

Detalje o tome što sve obuhvaća zaručnički tečaj, kao i raspored termina, možete dobiti na stranicama Ureda za pastoral obitelji Zagrebačke nadbiskupije: http://obitelj.zg-nadbiskupija.hr/ Prijave za tečaj vrše se u župama gdje se tečaj održava. (link od pastorala obitelji)

Smije li otac voditi mladenku pred oltar?

Obrednik predviđa da mladenci ulaze u crkvu sami ili u pratnji svećenika. Ta gesta govori o njihovoj zrelosti i samostalnosti u odluci da sklope ženidbu. Običaj da otac vodi kćer do oltara stranog je porijekla i ima vrlo negativne konotacije. Riječ je o simbolu prebacivanja vlasništva – jedan muškarac predaje drugom muškarcu vlasništvo nad ženskom osobom. Takav pogled na ženu nije u skladu s nepovredivim dostojanstvom svake ljudske osobe o kojoj je Krist govorio.

No, unatoč rečenomu, nije zabranjeno da otac vodi kćer do oltara, stoga je izbor prepušten mladencima na volju.

Koja glazba je dopuštena u crkvi?

Nikakva glazba svjetovnog karaktera nije dopuštena, koliko god ona bila u sebi plemenita i lijepa ili možda koristila „ vjerske riječi“ (Bog, ikona, vjera …). Također valja imati na umu sljedeće: kad se u pjesmama duhovna karaktera govori o ljubavi, tada se to ne odnosi na ljubav mladenaca, već na Božju ljubav, na Krista koji je bio mučen i ubijen kako bi mi mogli živjeti. To je ljubav koju slavimo u svakom sakramentu, pa tako i u sakramentu ženidbe.

Smijemo li se vjenčati na otvorenom?

Ne. Vjenčanje je moguće samo u župnoj crkvi.